Kršćanski identitet- Dr.sc. Fra Ivo Pavić

Kršćanski Identitet

I. Osobno obraćenje
Obraćenje je temeljna poruka Novoga zavjeta. Na početku svoga javnoga djelovanja, prve Isusove riječi bile su: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (Mk 1,5). Katekizam katoličke Crkve kaže: „Obraćenje je Božje djelo u čovjeku, ali i pokret raskajanog srca što ga milost privlači.“ Bog kuca na ljudsko srce i traži njegovu promjenu. Pozvani smo odgovoriti tomu Božjem zovu i to obraćenjem. Obratiti se znači spoznati postojanje Boga i njegove važnosti za vlastiti život. Promjena je to mentaliteta, pameti. Obraćenje je Božja ljubav koja se izlijeva u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5,5). Potpuno se obratiti znači prijeći iz ropstva u slobodu, promijeniti srce od kamena u srce od mesa, prijeći iz tame u svjetlo. Danas se sve više govori o četiri vrste obraćenja: vjerskom, moralnom, intelektualnom i emotivnom i sva četiri su međusobno povezana. Sveti Pavao kaže da „Krist živi u meni“ (Fil 1,21), „misli u meni“ (1 Kor 2,16), „radi u meni“ (Gal 2,20), „ljubi u meni“ (2 Kor 5,14), „moli u meni“ (Rim 8,26-27), da Krist umire i uskrisava u meni i za mene (Gal 2,19; 2 Kor 5,17). Istinskoga obraćenja nema bez savršenoga pokajanja za grijehe i prijanjanja uz Isusa Krista. Pokajanje nas okreće od grijeha, sebičnosti, tame, idola, navika, sužanjstva i demona, od lažne pobožnosti. Okrećemo se od svega što nas veže i ugnjetava. U biti, pokajanje je okretanje od sila smrti. Papa Benedikt kaže: Obratiti se znači: ne praviti od sebe spomenik. Staviti Isusa Krista na prvo mjesto u životu. Odvratiti se od svijeta i svega što svijet nudi. S druge strane znači okretanje prema Bogu. Obratiti se znači ljubiti Isusa. Bez osobnog obraćenja ne stiže se do Isusa. Kad se čovjek obrati onda počinje duhovna borba.
II. Primiti Isusa u svoje srce
Nakon obraćenja i kajanja za grijehe potrebno se okrenuti prema Isusu i njemu svjesno i slobodno predati svoj život i primiti ga u svoje srce. Nedavno dok sam se pripremao održati duhovni seminar sportskoj dvorani u Ljubuškom u srcu sam čuo kako mi Isus govori poruku za narod: „Narode moj, dokle ćeš šepati na obje noge. Odluči se danas kome ćeš služiti. Hoćeš li služiti meni, pravome i živome Bogu ili ćeš služiti sebi i svojim prohtjevima, svijetu i njegovim zabludama i tako upadati u zamke Zloga”. Ako nikad u životu niste kazali da Isusu onda to trebate učiniti dok čitate ove retke. Danas su puni zatvori katolika koji su „odradili“ sve sakramente a koji nikada Isusa susreli živoga Isusa Krista. Kad se takvi iskreno obrate onda prigovaraju svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima, roditeljima, odgojiteljima: „Dali ste nam znanje i sebe ali nam niste dali živoga Isusa. Zato smo bili takvi“. Nije dovoljno znati puno o Isusu nego ga treba i upoznati i boriti se da ga i drugi upoznaju. Kad smo bili kršteni onda su naši roditelji i kumovi kazali „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesto nas. Sada kao punoljetne osobe mi trebamo kazati „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesti njih. Jer oni ne mogu vjerovati umjesto nas. Dakle, riječ je o osobnom opredjeljenju za Osobu Isusa Krista. Jer tada Isus postaje živ u tvome životu. Neki ljudi su nesretni i ne uživaju Božje blagoslove jer njihova srca ne žude za Isusom. Trebamo živjeti kao što je On živio. Mnogi ljudi vjeruju u Boga ali se ne žele predati niti podložiti Isusu. Kad svoj život predamo Isusu onda se on brine za naše potrebe. Bez Isusa smo mrtvi. Da Ga nisam osobno upoznao, to sada mogu reći, bolje bi bilo da se nisam niti rodio. Bez Isusa moj život ne bi imao smisla. Bio bih izgubljen.
III. Biti kršten u Duhu Svetom
Nakon predanja života Isusu Kristu Gospodinu potrebno je učiniti slijedeći korak: Iskreno zamoliti Isusa da uđe u vaše srce i da oslobodi u vama dar Duha Svetoga i druge karizme već primljene u sakramentima. Na taj način iskazuješ dobrodošlicu Duhu Svetom i On će tada biti živ u tvome životu. On će te kontrolirati i voditi. Riječ je o tome da postanemo svjesni prisutnosti Duha Svetoga u nama. Iz svog vlastitog iskustva znam: kada sam molio za ljude da Duh Sveti uđe u njih i dožive krštenje u Duhu, ništa se po toj molitvi nije događalo. Kada sam molio neka se Duh Sveti pokrene u njima, neka se oslobodi, tada su se očitovali darovi Duha, kao npr. dar jezika, proroštva, vizije. Mnogi su posvjedočili pokretanje Duha Svetoga u njima i novi život u Isusu Kristu! Krštenje u Duhu Svetom nas osposobljava da druge osvajamo za Isusa Krista, da budemo autentični vjernici. Većina onih koji danas brane duhovne seminare ili koji su protiv duhovnih obnova nisu doživjeli iskustvo krštenja u Duhu Svetom. I zato bi molitva za doživljaj krštenja u Duhu Svetom trebao biti prioritet u godini vjere. Možda najveći plod krštenja u Duhu Svetom jest činjenica da postaneš svjestan da ono što si prije činio nije dobro i da postaneš svjestan svojih grijeha. Potrebno je vezati se uz Duha Svetoga i ostati s njim povezan, kao što je apostol Pavao rekao u Efezu: „Okovan Duhom Svetim idem u Jeruzalem“. Tamo gdje vjernici nisu kršteni u Duhu Svetom dlazi do podjele, svađe i razdora. (npr. hercegovački slučaj). Duh Sveti donosi miri razumijevanje, zajedništvo, ukida podjele i svađe. Danas je nemoguće susresti Isusa bez Duha Svetoga.
IV. Zavoljeti Crkvu kao majku
Nekada sam bio vrlo kritičan prema Crkvi. (posljedica krivog odgoja na bogosloviji). Međutim, sjećam se kad sam po prvi put iskusio krštenje u Duhu Svetom, Crkvu sam zavolio kao majku koja se brine za moju dušu, koja me sprema za Raj. Zato je đavao u proteklom ratu u Hrvatskoj i BiH preko zlih ljudi rušio crkve i ubijao svećenike. Danas sam spreman dati život za katoličku Crkvu. Rekao bih da je nemoguće razumjeti Crkvu bez krštenja u Duhu Svetom. Volim reći da je Crkva poput jedne lađe koja plovi prema vječnosti. Kormilar te lađe je Isus. Važno je ukrcati se na vrijeme u lađu. Da Crkva nije važna Isus ne bi ustanovio Crkvu. U Crkvi se nalazi Presveto Tijelo našega Gospodina. Ne može se duhovno napredovati bez pripadnosti Crkvi. Svaki bi vjernik trebao znati koje je njegovo mjesto u Crkvi. Nažalost, doživio sam često progone i nerazumijevanje od nekih crkvenih službenika. Sv. Augustin je rekao: Koliko ljubimo Crkvu toliko imamo u sebi Duha Svetoga. Jer Duh Sveti je duša Crkve. On vodi Crkvu. Da bi Bog mogao djelovati preko Crkve onda se njezini članovi moraju potpuno Njoj predati.
V. Evangelizirati u sili i snazi Duha
Kad prođemo ova četiri koraka onda smo spremni evangelizirati. Evangelizacija je proces kojim onaj tko je susreo i upoznao živoga Isusa, druge upoznaje s njime. Ako smo ga upoznali kao osobnog Spasitelja i Ozdravitelja takvog ćemo ga predstaviti i drugima. Papa Benedikt se jedanput ispričao što kršćani dovoljno ne evangeliziraju. Htio je reći da su svi vjernici pozvani evangelizirati. Tko treba biti evangeliziran? Ponajprije, to su oni koji još nisu čuli za Radosnu vijest. Navještaj evanđelja nekršćanima možemo nazvati prvom evangelizacijom ili misijama. Druga skupina jesu sami neobraćeni kršćani. Oni trebaju produbljenje i obnovu svoje vjere. To su oni koji su nekoć bili kršćani, ali više ne žive vjeru ili uopće ne vjeruju; Crkva treba naći nove načine i novi jezik kako bi im ponovno navijestila Krista. Njima se mogu dodati tradicionalisti. Trećoj skupini pripada evangeliziranje cijeloga svijeta. Biskupi u Rimu su dali dobre smjernice i prijedloge za novu evangelizaciju. Čini mi se da se malo spominjalo ili nikako da je potrebno evangelizirati u „sili i snazi Duha Svetoga“ ili evangeliziranje „u Ime Isusovo“. Na jednoj susretu sa svećenicima jedan hrvatski biskup je svečano izjavio. Znam ključ za novu evangelizaciju: „To su župna i pastoralna vijeća“. Mi znamo da je to došlo iz Njemačke a tamo se crkve zatvaraju. Tamo je Crkva na izdisaju. Tko nam treba biti uzor u novoj evangelizaciji? Apostol Filip. Nije bio velik jer se oslanjao na župna i pastoralna vijeća, već na silu Duha Svetoga. „Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa i znamenja koja je činio … I nastade velika radost u onome gradu … Gledajući velike čudesne znakove što su se događali narod je bio zaprepašten“. (v. Dj 8, 5-13). U godini vjere naši biskupi bi učinili jako dobru stvar kad bi dopustili održavanje duhovnih obnova, seminara u župama, dvoranama, stadionima, … Na taj način bi se dogodila preobrazba hrvatskog naroda.
Dr. sc. Fra Ivo Pavić

Preuzeto sa stranice Župe Presvetog Srca Isusova- Šurkovac.

Borba za život- Gabrijel treba našu pomoć

BORBA ZA ŽIVOT: MALENI GABRIJEL UMIRE I HITNO MU TREBA POMOĆ
Ponedjeljak, 01. Ruj, 2014.

Okučani: Obitelj dječaka mora napustiti kuću, a nemaju kamo. Gabrijel od rođenja boluje od spinalne atrofije mišića i odumire mu živčani sustav.
Prognoze su strašne, Braco je jako bolestan. Jeste li vi doktori koji će ga izliječiti, pitao nas je Antonijo (5). Liječnici su njegovom bratu Gabrijelu prognozirali da će živjeti do treće ili četvrte godine. Kažu da mu nema spasa.

– Eksperimentalno liječenje košta 20.000 eura, a mi, evo, nemamo ni za krov nad glavom – kroz suze govore Stjepan i Dragana Zečević Tadić. Roditeljima sedmomjesečne bebe iz Dubovca pokraj Okučana preostalo je jedino moliti za pomoć.- Supruga i ja noćima ne spavamo. Dežuramo i lijemo suze uz njega – kaže Stjepan (30).

Gabrijel od rođenja boluje od spinalne atrofije mišića te mu odumire živčani sustav. Prognoze su strašne. A uskoro ostaju i bez kuće.

– Četiri godine živimo ovdje besplatno, ali ovih dana nazvao nas je vlasnik iz Osijeka i rekao nam da potražimo drugi smještaj jer on ima kupca za kuću – kažu očajni supružnici. K svojim roditeljima ne mogu jer ni ondje nema mjesta. I dosad je bilo teško. Peteročlana obitelj živi u jednoj prostoriji.- ­Strah nas je da nam ne isključe struju jer bi se onda isključio i aparat koji Gabrijela održava na životu. Nemamo novca za najosnovnije. Ne radimo, a supruga i ja se doslovce mijenjamo pokraj Gabrijela jer on ima česte napadaje te ga hranimo pomoću sonde – kažu roditelji.

Dodaju kako je Gabrijel i dosad trebao imati mir u odvojenoj sobi. Ali što sad, pitaju se. Od Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje zatražili su smještaj. Trenutačno su šesti na listi. No obitelji se zbrinjavaju takvim tempom da bi Tadićevi do doma mogli doći tek za godinu ili dvije.

– Sve to ovisi o Državnom uredu u Zagrebu – rekao nam je Mario Vučinić, predstojnik Ureda državne uprave u Slavonskom Brodu. Čekanje bi moglo biti kobno za mališana.

U ovih nekoliko mjeseci, otkad je ugledao svijet, roditelji su obišli gotovo sve bolnice. Prognoze su svugdje iste. Jedino postoji eksperimentalna metoda liječenja u Francuskoj, koja košta više od 140.000 kuna. A oni nemaju novca ni za liječenje ovdje. Kad je Gabrijel zadnji put bio u bolnici u Zagrebu, Stjepan je sedam noći proveo u automobilu. On i Dragana (24) imaju i kćer Tamaru (3).

Gabrijelu pomoć su ponudili mnogi, ali ne i država

Nakon što je priča o ovoj obitelji u ponedjeljak objavljena u tiskanom izdanju 24sata, javili su se mnogi čitatelji koji su voljni pomoći. Sve je dirnula strašna prognoza za malog Gabrijela.

– Od ranog jutra zvoni nam telefon. Nisam vjerovao da ljudi imaju tako veliko srce, kazao nam je Stjepan Zečević Tadić.

Osječanin M. V., koji im je besplatno ustupio kuću, mora je prodati.

– Živim kao podstanar s djetetom jer mi je supruga umrla. Novcem od kuće pokušao bih riješiti stambeni problem. Zaista sam razapet – kazao nam je M. V. (50). Obitelj Zečević Tadić kaže kako im je stanodavac pomogao kao najbliži rod, a sad su im se javile i mnogobrojne udruge te pojedinci.

No iz državnih institucija zasad nema glasa. Barem vezano uz plaćanje duga Elektri, jer ako im isključe struju, gasi se i aparat koji Gabrijela održava na životu.

Novac možete uplatiti na račun u Zagrebačkoj banci HR8523600003241941764. Glasi na Gabrijelovo ime. Kontakt obitelji je 0955792252.