Palm Sunday. Holy Mass with Fr. James Manjackal-05.04.2020.
Pozdrav je uputio svojim prijateljima Hrvatima u videu između 1:19h i 40 sek
Misu pogledajte na linku ispod.
Bog vas blagoslovio.
Pismo Oca Jamesa Manjackala za hrvatsku 24.03.2020.
Dragi moji Hrvati, djeco Moja,
Isus zna vašu sadašnju krizu i patnje. Ne brinite se nego se čvrsto držite svoje vjere u Isusa. Sjetite se što nam je Bog rekao. “Ja sam vaš Gospodin koji vas je stvorio i otkupio, ne bojte se. Zvao sam vas imenom i vi ste moji. Kad prođete kroz vodu, ja ću biti s vama, u rijekama se nećete utopiti. Kad hodate kroz vatru, nećete se opeći, plamen vas neće progutati “(Iz 43,1-3)
Djeco Moja, vi ste narod koji je u nedavnoj prošlosti mnogo stradao, i mnogo ste patili ali dokazali ste svoju vjeru u Isusa i ljubav Božju. Hrvati su u cijelom svijetu poznati po svojoj živoj vjeri u Krista! U svim zemljama koje propovijedam poručujem ljudima “Ako želite vidjeti vjeru, idite u Hrvatsku”! Ovo je vrijeme u kojem Bog testira vašu vjeru, djeco moja. “Ispitajte se živite li u vjeri. Ispitajte sebe. Ne shvaćate li da je Isus Krist u vama? – Osim ako, naravno, ne padnete na tom ispitu” (2 Kor 13-5) Trebali biste znati da je vaš Bog Isus koji je Emmanuel – Bog s nama. Nikad te ne bi napustio ili odbacio. On hoda s tobom kamo god kreneš. On te voli i brine za tebe, i on je veliki,divni Bog koji je živ!
Morate se pokajati i vratiti se Gospodinu Isusu. Dobro znate da su se nedavno neki od vas odrekli vjere u Isusa Krista i otišli od Boga kršeći zapovijedi, posebno prvu zapovijed, prelaskom na sotonizam, masonstvo, okultne prakse, ezoteriju, new-age, štovanje drugih poganskih religija poput Hinduizma, Budizma itd. Također, u zadnje vrijeme u vašoj zemlji nije bilo djelotvornog propovijedanja Riječi Božje! Zbog toga je u Hrvatskoj bilo puno neznanja i ljudi su izgubili vjeru zbog neznanja. “Moj narod propada zbog želje za znanjem” (Hosea 4-6) Djeca se rađaju Bogu i propovijedanjem Božje riječi i Duha Svetoga. (Iv 3, 3-6)
Naš Bog je ljubav, On uvijek čini dobro i svi su njegovi planovi za naše dobro i dobrobit (Jere 29-11). Ne može činiti zlo jer je uvijek dobar i milostiv. Budući da su neki od vas otišli od Njega kroz grijehe i nevjernost, trpite sadašnje katastrofe. To je ono što se dogodilo cijelom svijetu; čovjek se puno oslanja na znanstveni napredak i bogatstvo, čovjek je zaboravio na izvor žive vode i iskopao bunare koji ne mogu zadržati vodu! (Jere 2-13) Vrijeme je da se cijeli svijet vrati Isusu, izvoru žive vode. Ne treba kriviti Boga i mrmljati protiv Njega! Gospod govori tebi i cijelom svijetu ono što je govorio Izraelcima: “Kuća Izraelova kaže: ‘Gospodinov put nije pravedan!’ Je li to moj put koji nije pravedan, kućo Izraelova, ili bolje rečeno, nije li tako da vaši putevi nisu pravedni?” (Ez 18-29)
Stoga je vrijeme da ispravite svoje puteve i vratite se Njemu (Zeh 1-3). Ne budite tužni i obeshrabreni zbog toga što su crkve zatvorene i što vam je rečeno da ne idete u crkvu kako biste izbjegli kontakte i kako biste izbjegli virus. Vođe daju upute za vaše dobro. Poslušnost je uvijek bolja od žrtvovanja! I u prošlosti, kad god je bilo epidemija, događalo se isto. Hvala Bogu da sada putem interneta i drugih sadržaja poput youtubea, televizije, radija itd. možete duhovno sudjelovati u misama, klanjanju, molitvama itd. Morate znati da mise nisu zaustavljene, već oko 500 000 svećenika prinosi svete mise za vas na raznim oltarima širom svijeta. Svi svećenici u svome srcu nose ljude, ovce koje su im s ljubavlju i brigom povjerene, prinoseći mise. Morate znati i vjerovati da u atmosferi u kojoj živite i u samom zraku koji dišete postoji snaga Tijela i Krvi Kristove kroz svete mise koje se prinose u cijelom svijetu u svako doba! (Rim 3-25) Ako vjerujete i otvorite svoje srce snazi i blagoslovima prisutnosti euharistije koja vam je na raspolaganju, naći ćete ozdravljenje, oslobođenje, zaštitu i sve duhovne i materijalne blagoslove koje želite. Molite se Duhu Svetom da otvori oči vašega srca da vidite i iskusite velike blagoslove koje daje za vas svojom smrću i uskrsnućem koji se svakodnevno iznova vide na svim oltarima. (Ef 1-18, Fil 4-19)
Sjećam se dana koje sam proveo s vama prije otprilike dva desetljeća, propovijedao evanđelje u većini vaših velikih gradova i molio se s vama za vaše ozdravljenje i oslobođenje. Volim vas još uvijek, dragi Hrvati. Jako ste mi u srcu i u molitvama. Očekujem dan kada ću ponovno doći k vama propovijedati Evanđelje i vršiti službu Isusovu među vama. Svakodnevno u svojim misnim i zagovornim molitvama, upućujem posebne molitve da moji Hrvati budu zaštićeni od potresa i drugih prirodnih katastrofa i bolesti koje dolaze od bakterija i virusa, a posebno od korone u ovim danima. Moja djeco u Hrvatskoj,duhom i istinom postavljam svakoga od vas, i vaše obitelji i zemlju, u Sveto Srce Isusovo po Bezgrješnom i Suosjećajnom Srcu Marijinom, naše drage Majke, i blagoslivljam vas, ozdravljam vas, oslobađam vas, posvećujem vas, ispunjavam vas ljubavlju, mirom, radošću i milošću u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga – Amen.
Slavimo Gospodina! Fra James Manjackal, misionar svetog Franje De Sales (MSFS) i misionar milosrđa pape Franje.
Tekst lektorirala: Sonja Božić- Vodal
Izvorni tekst na engleskom jeziku, možete pronaći na internet stranici: snagomduha.wordpress.com
Snagom.duha.WordPress.com zadržava ekskluzivna prava na tekst.
Fra Mate Bašić: Postoji Psalam koji je vjernički narod molio u svako vrijeme velikih zaraza, smrtnosti, kuge i bilo koje opasnosti. Taj Psalam trebali bismo i mi svakodnevno moliti. To je Psalam 91 kojim i mi Bogu kličimo:
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
Jer Gospodin je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«
Duhovna obnova
Pozivamo Vas na duhovnu obnovu koju će u
CRKVI PRESVETOG SRCA ISUSOVA U ŠURKOVCU
predvoditi doktor duhovnih znanosti fra Ivo Pavić
Šurkovac- mjesto duhovne preobrazbe i ozdravljenja.
U „mali Vatikan“, kako ga nazivaju, hrle hodočasnici svih vjeroispovijesti iz gotovo cijelog svijeta!
Datum putovanja: 18. travnja 2015. / subota
Program putovanja:
Polazak autobusa u 7:00 sati ispred crkve Sv. Križa u Sigetu, u 7:15 sati s južnog parkirališta Gradskog poglavarstva u Zagrebu.
Ugodno putovanje u smjeru Bosne i Hercegovine te mjesta Šurkovac.
Po dolasku sudjelovanje u programu duhovne obnove:
Polazak prema Zagrebu u poslijepodnevnim satima, a dolazak na mjesto polaska se očekuje u večernjim satima.
CIJENA ARANŽMANA IZNOSI: 100 KN PO OSOBI
– putem internet bankarstva ili opće uplatnice na račun agencije u Zagrebačkoj banci
IBAN: HR7523600001101360106
svrha uplate / opis plaćanja: ŠURKOVAC 18.4.2015.
iznos: 100 hrk po osobi
– u nekoj od poslovnica agencije- na autobusnom kolodvoru u Velikoj Gorici (radno vrijeme od 8.30-16h) i u sjedištu u Palmotićevoj 3 (radno vrijeme od 9-19h).
Aranžman uključuje:
Napomene: Kalkulacija je rađena na bazi 45 osoba min. U slučaju manjeg broja putnika zadržavamo pravo otkaza putovanja. Ostali uvjeti prema Općim uvjetima i uputama za turističke aranžmane agencije Autoturist-park. Za ovo putovanje potrebna je važeća putovnica ili OSOBNA ISKAZNICA!
REZERVACIJE I UPLATE:
REZERVACIJE I UPLATE:
|
|
AUTOTURIST-PARK d.o.o. putnička agencija Junija Palmotića 3, 10000 ZAGREB HR-AB-01-080015747 OIB: 68668769149 MB: 1151908 Tel/fax: 01/481-4643, 481-4660 e-mail: autoturist-park@inet.hr web: http://www.autoturist.com.hr |
1.Prva je istina da je Isus uskrsnuo. Uskrsnuti znači podići iz smrti, ponovno oživjeti. Isti Onaj Isus koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije, odrastao u Nazaretu, živio u Kafarnaumu, koji je molio za bolesne, bio odbačen od braće, bio nepravedno osuđen, onaj Isus kojem su proboli ruke i noge, podijelili odjeću, raspet na križu, pokopan u grobu bogatog čovjeka je uistinu uskrsnuo. Bog Otac je uskrsnuo njegovo tijelo. Stoga je Isus pobjednik nad smrću i sigurno Sin Božji. Svojim uskrsnućem pobijedio je đavla i nama dao moć nad đavlom. Hrvatske stare uskrsne pjesme skoro redovito spominju upravo Kristovu pobjedu nad đavlom. Tako pjevamo: “Gospodin slavno uskrsnu. Aleluja aleluja,” treća kitica kaže: “Na križu đavla pobijedi. Aleluja aleluja!”. Uskrsnuće je odgovor na zlo, grijeh. Po svome uskrsnuću Isus živi zauvijek. Više neće okusiti smrti. Na taj način je ubio smrt. Nema više smrti. Pročitajmo izvještaje evanđelista o Isusovom uskrsnuću! Međutim, svatko se može pitati zašto bi na temelju jedne ili dvije stranice izvještaja držao nešto do onoga što ondje piše. Istina je u činjenici da uskrsnuće Kristovo podiglo na noge dvije tisuće godina vjere, kršćanstva, Crkve, mučenika i svetaca. Ta činjenica dokazuje činjenicu uskrsnuća. U tu prvu istinu trebamo vjerovati jer ako ne vjerujemo da je Isus uskrsnuo ne možemo se spasiti. Ne spašava nas vjera u teoriju evolucije i reinkarnaciju već istina uskrslog jutra – vjera u uskrsnuće Isusa Krista.
2. Na prvu istinu nadovezuje se druga istinaa to je istina zapečaćenog groba, kasnije praznog groba. Židovi su htjeli pečatom spriječiti ono što će se dogoditi. Svojim pečatom su doprinijeli Kristovoj pobjedi. Isus je kroz zatvoreni grob (kroz kamen) izašao van. Anđeo je poslije odgurnuo kamen da pokaže ženama da Isusa nema u grobu. Stražari su otišli javiti Židovima da je grob prazan a prazne židovske glave su rekli stražarima: “Kažite: Njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali”. (Mt 28, 19) Sv. Augustin lijepo kaže Židovima: “Dovodite svjedoke koji su spavali, dok su preplašeni apostoli krali njegovo tijelo”! Apostoli nisu ni vjerovali da će Isus uskrsnuti. Bili su strahu od Židova da ne bi završili kao i njihov Učitelj. Oni su žalili Isusa. Kroz povijest je bilo bezbroj pokušaja da se zapečati Kristov grob, tj. da se poništi činjenica uskrsnuća. Pa i ovogodišnji Uskrs mogao bi biti učenička “izmišljotina” da nije čista i bistra istina Kristove pobjede ne samo nad smrću i grobom nego i pobjeda nad svim pokušajima da se zaniječe činjenica uskrsnuća. Prije nekoliko godina sam hodočastio na Isusov grob. On je prazan. Više od 2. 000 godina Kristov grob u Jeruzalemu je prazan. Ako Isus nije u praznom grobu gdje je onda? Sada je uskrsli Isus prisutan u cijelome svijetu, sakramentima, u svojoj Crkvi i u svome narodu.
3. Treća istina Uskrsa jesu Isusova ukazanja. Evanđelja nam govore o tome da se uskrsli Isus 12 puta ukazao nakon što je uskrsnuo. Sv. Pavao koji je također vidio uskrslog Isusa pred Damaskom je rekao da je Isus umro i uskrsnuo suglasno pismima i nabraja one koji su ga vidjeli. (1 Kor 15, 1-11) U Židovskom zakonu a i danas je dovoljno dvije osobe koje trebaju posvjedočiti da bi nešto bilo istinito. U nedjeljno jutro, u cik zore najprije se ukazao Mariji Magdaleni i drugim ženama koje su iz zahvalnosti došle pomazati njegovo mrtvo tijelo. One nisu vjerovale da će Isus uskrsnuti zato su i došle na grob. Zaboravile su Gospodinove riječi kad je rekao da će treći dan uskrsnuti. Djevica Marija nije bila s njima jer je vjerovala da će njezin Sin uskrsnuti. Vjerujem da se njoj i prvi ukazao iako to evanđelja ne govore. Primjećujemo u evanđeoskim tekstovima o Isusovim ukazanjima da se uskrsli Isus ne ukazuje onima koji su ga osudili, ubili nego onima koji su ga slijedili, koji su bili s njime, vjerovali u Nj. Kao da je jedva čekao da uskrsne da obraduje i utješi svoje najmilije. Isti dan, u nedjeljno jutro ukazao se dvojici učenika koji bježe u selo Emaus, zatim jedanaestorici (bez Tome apostola) skupljeni zajedno na jednome mjestu, zatim jedanaestorici s nevjernim Tomom, na jezeru itd. Sveti Leon Veliki rekao je da se Isusu žurilo uskrsnuti jer je želio što prije utješiti svoju majku i učenike3. Kroz Isusova ukazanja apostoli su ozdravili i ojačali u vjeri. Upravo vjera i svjedočenje apostola je najveći dokaz da je uskrsli Isus živ. Svi su oni (osim Ivana apostola) prolili krv za uskrslog Gospodina. Kroz Isusova ukazanja uskrsla je njihova vjera. Više se nisu bojali ni smrti jer su znali da ih Isus čeka u Nebu.
4. Četvrta istina uskrsa jest da ćemo i mi uskrsnuti. Njegovo uskrsnuće je naše uskrsnuće. Uistinu, nikakve mi koristi ne bi imali od toga što je Isus uskrsnuo a da nećemo uskrsnuti mi. Svojim uskrsnućem Isus nas je spasio od smrti duše i tijela. Ta, On je zato i došao na ovaj svijet. Ono što se dogodilo Isusu dogodit će se i nama. Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio smrt i nama otvorio vrata vječnosti. Njegovo uskrsnuće je garancija našega uskrsnuća. Apostol Pavao kaže Rimljanima i nama: “Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen”. (10,9). I dalje nastavlja: “Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša pod Duhu svome koji prebiva u vama (Rim 8,11). Uskrsnuće tijela je potrebno jer tijelo umire. Duša ne umire. Ona je besmrtna. Mi vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni. Katekizam katoličke Crkve citira Tertulijana koji je rekao: “Tijelo je stožer spasenja”. Mi vjerujemo u Boga koji je stvoritelj tijela; vjerujemo u Riječ koja je postala tijelom da otkupi tijelo; vjerujemo u uskrsnuće tijela, dovršetak stvorenja i otkupljenje tijela. Još čitamo: “Uskrsnuće tijela” znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša “smrtna tijela” (Rim 8,11) oživjeti. Uskrsnuće Kristovo pokazuje da Bog voli tijelo i da će naše tijelo uskrsnuti. Mi ćemo dobiti uskrslo tijelo. Da Krist nije uskrsnuo mi bi bili prevareni ljudi. Bog i nas želi usrećiti. Bol nema zadnju riječ, bolest nema zadnju riječ, smrt nema zadnju riječ. Zadnju riječ ima radost uskrsnuća na novi vječni život.
5. Ne možemo zaobići i petu istinu uskrsa a to je istina o uskrslom tijelu koje ćemo dobiti, ako se spasimo na Sudnji dan (neki možda i prije, kao primjerice B. D. Marija). Koje su to karakteristike uskrslog tijela koje naše smrtno tijelo nema? Uskrslo tijelo može biti vidljivo i nevidljivo. Da ga jedni vide a drugi da ga ne vide. U Međugorju vidioci vide Gospu a drugi je ne vide. To tijelo više ne može umrijeti, trpjeti niti se raspasti6. Ono može prolaziti kroz kamen, zatvorena vrata, zidove. To uskrslo tijelo može po potrebi jesti ali i ne mora. Isus je pred apostolima pojeo komad pečene ribe da ih uvjeri da nije duh utvara ni sablast. Uskrslo tijelo može imati rane ali rane više ne bole. Može ga se dotaknuti i zagrliti. Uskrslo tijelo hoda po vodi i kreće se brzinom svjetlosti. Može biti na dva mjesta odjedanput (bilokacija), ili na više mjesta odjedanput (multilokacija). Može mijenjati oblike da ga ne prepoznamo. Imamo primjer učenika iz Emausa koji nisu prepoznali stranca koji im je tumačio Pisma. Marija Magdalena nije odmah prepoznala Krista uskrsloga s proslavljenim tijelom (mislila je da je vrtlar). Uskrslo tijelo je zdravo. Uskrslo tijelo se može pretvoriti u kruh da ga žvačemo. (Euharistija) Apostol Pavao kaže da će uskrslo tijelo biti neraspadljivo, proslavljeno, sjajno, jako, silno, duhovno i nebesko. (v. 1 Kor 15, 42-49). Zato se isplati živjeti s Isusom koji je jedini Put, Istina i Život! Isus je uskrsnuo, On je živ i s nama je Aleluja!
Dr. fra Ivo Pavić
Preuzeto sa: Duhovnost.net
Kršćanski Identitet
I. Osobno obraćenje
Obraćenje je temeljna poruka Novoga zavjeta. Na početku svoga javnoga djelovanja, prve Isusove riječi bile su: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (Mk 1,5). Katekizam katoličke Crkve kaže: „Obraćenje je Božje djelo u čovjeku, ali i pokret raskajanog srca što ga milost privlači.“ Bog kuca na ljudsko srce i traži njegovu promjenu. Pozvani smo odgovoriti tomu Božjem zovu i to obraćenjem. Obratiti se znači spoznati postojanje Boga i njegove važnosti za vlastiti život. Promjena je to mentaliteta, pameti. Obraćenje je Božja ljubav koja se izlijeva u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5,5). Potpuno se obratiti znači prijeći iz ropstva u slobodu, promijeniti srce od kamena u srce od mesa, prijeći iz tame u svjetlo. Danas se sve više govori o četiri vrste obraćenja: vjerskom, moralnom, intelektualnom i emotivnom i sva četiri su međusobno povezana. Sveti Pavao kaže da „Krist živi u meni“ (Fil 1,21), „misli u meni“ (1 Kor 2,16), „radi u meni“ (Gal 2,20), „ljubi u meni“ (2 Kor 5,14), „moli u meni“ (Rim 8,26-27), da Krist umire i uskrisava u meni i za mene (Gal 2,19; 2 Kor 5,17). Istinskoga obraćenja nema bez savršenoga pokajanja za grijehe i prijanjanja uz Isusa Krista. Pokajanje nas okreće od grijeha, sebičnosti, tame, idola, navika, sužanjstva i demona, od lažne pobožnosti. Okrećemo se od svega što nas veže i ugnjetava. U biti, pokajanje je okretanje od sila smrti. Papa Benedikt kaže: Obratiti se znači: ne praviti od sebe spomenik. Staviti Isusa Krista na prvo mjesto u životu. Odvratiti se od svijeta i svega što svijet nudi. S druge strane znači okretanje prema Bogu. Obratiti se znači ljubiti Isusa. Bez osobnog obraćenja ne stiže se do Isusa. Kad se čovjek obrati onda počinje duhovna borba.
II. Primiti Isusa u svoje srce
Nakon obraćenja i kajanja za grijehe potrebno se okrenuti prema Isusu i njemu svjesno i slobodno predati svoj život i primiti ga u svoje srce. Nedavno dok sam se pripremao održati duhovni seminar sportskoj dvorani u Ljubuškom u srcu sam čuo kako mi Isus govori poruku za narod: „Narode moj, dokle ćeš šepati na obje noge. Odluči se danas kome ćeš služiti. Hoćeš li služiti meni, pravome i živome Bogu ili ćeš služiti sebi i svojim prohtjevima, svijetu i njegovim zabludama i tako upadati u zamke Zloga”. Ako nikad u životu niste kazali da Isusu onda to trebate učiniti dok čitate ove retke. Danas su puni zatvori katolika koji su „odradili“ sve sakramente a koji nikada Isusa susreli živoga Isusa Krista. Kad se takvi iskreno obrate onda prigovaraju svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima, roditeljima, odgojiteljima: „Dali ste nam znanje i sebe ali nam niste dali živoga Isusa. Zato smo bili takvi“. Nije dovoljno znati puno o Isusu nego ga treba i upoznati i boriti se da ga i drugi upoznaju. Kad smo bili kršteni onda su naši roditelji i kumovi kazali „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesto nas. Sada kao punoljetne osobe mi trebamo kazati „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesti njih. Jer oni ne mogu vjerovati umjesto nas. Dakle, riječ je o osobnom opredjeljenju za Osobu Isusa Krista. Jer tada Isus postaje živ u tvome životu. Neki ljudi su nesretni i ne uživaju Božje blagoslove jer njihova srca ne žude za Isusom. Trebamo živjeti kao što je On živio. Mnogi ljudi vjeruju u Boga ali se ne žele predati niti podložiti Isusu. Kad svoj život predamo Isusu onda se on brine za naše potrebe. Bez Isusa smo mrtvi. Da Ga nisam osobno upoznao, to sada mogu reći, bolje bi bilo da se nisam niti rodio. Bez Isusa moj život ne bi imao smisla. Bio bih izgubljen.
III. Biti kršten u Duhu Svetom
Nakon predanja života Isusu Kristu Gospodinu potrebno je učiniti slijedeći korak: Iskreno zamoliti Isusa da uđe u vaše srce i da oslobodi u vama dar Duha Svetoga i druge karizme već primljene u sakramentima. Na taj način iskazuješ dobrodošlicu Duhu Svetom i On će tada biti živ u tvome životu. On će te kontrolirati i voditi. Riječ je o tome da postanemo svjesni prisutnosti Duha Svetoga u nama. Iz svog vlastitog iskustva znam: kada sam molio za ljude da Duh Sveti uđe u njih i dožive krštenje u Duhu, ništa se po toj molitvi nije događalo. Kada sam molio neka se Duh Sveti pokrene u njima, neka se oslobodi, tada su se očitovali darovi Duha, kao npr. dar jezika, proroštva, vizije. Mnogi su posvjedočili pokretanje Duha Svetoga u njima i novi život u Isusu Kristu! Krštenje u Duhu Svetom nas osposobljava da druge osvajamo za Isusa Krista, da budemo autentični vjernici. Većina onih koji danas brane duhovne seminare ili koji su protiv duhovnih obnova nisu doživjeli iskustvo krštenja u Duhu Svetom. I zato bi molitva za doživljaj krštenja u Duhu Svetom trebao biti prioritet u godini vjere. Možda najveći plod krštenja u Duhu Svetom jest činjenica da postaneš svjestan da ono što si prije činio nije dobro i da postaneš svjestan svojih grijeha. Potrebno je vezati se uz Duha Svetoga i ostati s njim povezan, kao što je apostol Pavao rekao u Efezu: „Okovan Duhom Svetim idem u Jeruzalem“. Tamo gdje vjernici nisu kršteni u Duhu Svetom dlazi do podjele, svađe i razdora. (npr. hercegovački slučaj). Duh Sveti donosi miri razumijevanje, zajedništvo, ukida podjele i svađe. Danas je nemoguće susresti Isusa bez Duha Svetoga.
IV. Zavoljeti Crkvu kao majku
Nekada sam bio vrlo kritičan prema Crkvi. (posljedica krivog odgoja na bogosloviji). Međutim, sjećam se kad sam po prvi put iskusio krštenje u Duhu Svetom, Crkvu sam zavolio kao majku koja se brine za moju dušu, koja me sprema za Raj. Zato je đavao u proteklom ratu u Hrvatskoj i BiH preko zlih ljudi rušio crkve i ubijao svećenike. Danas sam spreman dati život za katoličku Crkvu. Rekao bih da je nemoguće razumjeti Crkvu bez krštenja u Duhu Svetom. Volim reći da je Crkva poput jedne lađe koja plovi prema vječnosti. Kormilar te lađe je Isus. Važno je ukrcati se na vrijeme u lađu. Da Crkva nije važna Isus ne bi ustanovio Crkvu. U Crkvi se nalazi Presveto Tijelo našega Gospodina. Ne može se duhovno napredovati bez pripadnosti Crkvi. Svaki bi vjernik trebao znati koje je njegovo mjesto u Crkvi. Nažalost, doživio sam često progone i nerazumijevanje od nekih crkvenih službenika. Sv. Augustin je rekao: Koliko ljubimo Crkvu toliko imamo u sebi Duha Svetoga. Jer Duh Sveti je duša Crkve. On vodi Crkvu. Da bi Bog mogao djelovati preko Crkve onda se njezini članovi moraju potpuno Njoj predati.
V. Evangelizirati u sili i snazi Duha
Kad prođemo ova četiri koraka onda smo spremni evangelizirati. Evangelizacija je proces kojim onaj tko je susreo i upoznao živoga Isusa, druge upoznaje s njime. Ako smo ga upoznali kao osobnog Spasitelja i Ozdravitelja takvog ćemo ga predstaviti i drugima. Papa Benedikt se jedanput ispričao što kršćani dovoljno ne evangeliziraju. Htio je reći da su svi vjernici pozvani evangelizirati. Tko treba biti evangeliziran? Ponajprije, to su oni koji još nisu čuli za Radosnu vijest. Navještaj evanđelja nekršćanima možemo nazvati prvom evangelizacijom ili misijama. Druga skupina jesu sami neobraćeni kršćani. Oni trebaju produbljenje i obnovu svoje vjere. To su oni koji su nekoć bili kršćani, ali više ne žive vjeru ili uopće ne vjeruju; Crkva treba naći nove načine i novi jezik kako bi im ponovno navijestila Krista. Njima se mogu dodati tradicionalisti. Trećoj skupini pripada evangeliziranje cijeloga svijeta. Biskupi u Rimu su dali dobre smjernice i prijedloge za novu evangelizaciju. Čini mi se da se malo spominjalo ili nikako da je potrebno evangelizirati u „sili i snazi Duha Svetoga“ ili evangeliziranje „u Ime Isusovo“. Na jednoj susretu sa svećenicima jedan hrvatski biskup je svečano izjavio. Znam ključ za novu evangelizaciju: „To su župna i pastoralna vijeća“. Mi znamo da je to došlo iz Njemačke a tamo se crkve zatvaraju. Tamo je Crkva na izdisaju. Tko nam treba biti uzor u novoj evangelizaciji? Apostol Filip. Nije bio velik jer se oslanjao na župna i pastoralna vijeća, već na silu Duha Svetoga. „Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa i znamenja koja je činio … I nastade velika radost u onome gradu … Gledajući velike čudesne znakove što su se događali narod je bio zaprepašten“. (v. Dj 8, 5-13). U godini vjere naši biskupi bi učinili jako dobru stvar kad bi dopustili održavanje duhovnih obnova, seminara u župama, dvoranama, stadionima, … Na taj način bi se dogodila preobrazba hrvatskog naroda.
Dr. sc. Fra Ivo Pavić
Preuzeto sa stranice Župe Presvetog Srca Isusova- Šurkovac.
ISUS I DANAS OZDRAVLJA
Novi nam je papa odmah na početku progovorio o važnosti evangelizacije; Isus je izabrao najbolji način i nama je u baštinu ostavio taj isti način naviještanja… Ozdravljanje bolesnikâ znak je njegova uskrsnuća, njegove svemoguće prisutnosti među onima koji mu se mole i poziv nevjernicima da povjeruju. Neki će reći da im ne trebaju čudesa i ozdravljenja kako bi povjerovali, no činjenica je da mnogima (poput Tome apostola) ipak trebaju, posebno teško ili neizlječivo bolesnima
Neki će ljudi reći da se po molitvi ne može ozdraviti i da Isus danas ne ozdravlja kao nekada. To je potpuno krivo. Tko god tako kaže, pokazuje da ne poznaje Bibliju i Božja obećanja. Isus nije odnio sa sobom snagu liječenja nego je to ostavio svojoj Crkvi, svome narodu, svima koji vjeruju u njega. Nije je zadržao samo za sebe.
On nam je zapovjedio: „Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove!“ (Mt 10,8). Prije više od 2000 godina dio je Isusova plana bio poći među mnoštvo da bi ga se dotakao i ozdravio ga – misliš li da je On danas manje spreman to činiti? Evanđelist Marko kaže: „…Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati“ (Mk 16,16). Na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima rekao da će nakon njegova odlaska – njegove smrti i uskrsnuća od mrtvih i uzašašća – stvari za njih krenuti nabolje, jer će im poslati Duha Svetoga i oni će činiti djela koja je i on sâm činio (Iv 14,12); da će u nama i dalje boraviti i snagom Duha Svetoga još ozdravljati, i u dvadesetprvom stoljeću, onako kako je to činio u prvom. Samo u zadnjih nekoliko mjeseci bio sam svjedokom različitih ozdravljenjâ: ruke i noge koje su zbog prometne nesreće, ili od rođenja bile kraće nekoliko centimetara, po molitvi su izrasle; potpuno ravna stopala, ozdravila su odnosno na njima su se stvorili novi lukovi; iskrivljene kralježnice, izravnale su se. Sjećam se zatim: ozdravljenja žene koja je ostavila slušni aparat, ozdravljenja djeteta bolesnog od tumora, nestanka kamenaca u bubregu djevojčice itd. Gospodin Isus nije ih razočarao. Pokazao im je da je On Bog koji liječi, Bog koji se brine i koji ih ljubi, Bog koji ih spašava. Čudesno je vlastitim očima vidjeti ozdraviteljsku Božju snagu na djelu. Nisam uvijek tako čvrsto vjerovao da će Isus uslišati moje molitve, ali sada, nakon što sam toliko toga vidio, teško bi mi bilo ne vjerovati. Isus Krist ozdravlja i danas. On nije zaboravio svoj narod. On je započeo službu ozdravljanja i ona se nastavlja. U Poslanici sv. Pavla Hebrejima 13,8 piše: „Isus je isti, jučer, danas i zauvijek“. Ovo je sigurno jedna od najvažnijih rečenica u cijeloj Bibliji a znači: Isus je ozdravljao, ozdravlja i ozdravljat će! On se nikada nije mijenjao i nikad se neće promijeniti ni umoriti. Uistinu, ne bismo imali nikakve koristi od toga što je Isus nekada ozdravljao, činio čudesa i oslobađao od đavla da On to ne čini i danas. Cjelovita se ozdravljenja, napisao je bivši papa Benedikt XVI., koja je Krist činio onima koje je susretao „nastavljaju događati i danas, po djelu Duha Svetoga, na osobit način u Crkvi, zajednici koja liječi, koja krijepi i koja tješi“. Papa nastavlja: „pozvani smo biti službenici nade“ (Spe salvi br. 34) za one koji trpe i koji traže zdravlje, pomoću naše prisutnosti, brige, naše zauzete ljubavi.
Dar ozdravljanja
U dekretu Presbyterorum ordinis Sabor naglašava dužnost svećenikâ da prepoznaju milosne darove (karizme) kod svojih vjernikâ te da se ti darovi stave u službu drugih (usp. PO 9). Katekizam Katoličke Crkve naglašava da su „karizme“ posebne milosti a znače blagonaklonost, nezasluženi dar, dobročinstvo. Koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao što je dar čudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opće dobro Crkve. One su u službi ljubavi koja izgrađuje Crkvu. (usp. KKC 2003) Gladnima i siromašnima, koji od nas traže da ih nahranimo kruhom, besmisleno je govoriti kako se nekada dobro jelo i kako su ljudi bili siti. Treba ih nahraniti danas. Tako i bolesnike treba ozdraviti danas. Imati dar ozdravljanja nije nešto što posjedujemo, što po vlastitoj volji možemo uključiti ili isključiti već je to prolazna milost, prolazni pokret Božjega Duha koji pomaže bolesniku. Dar ozdravljanja sastoji se u tome da bolesnik ozdravi po molitvi. Ova definicija može se činiti jako jednostavnom ali Bog je jednostavan, a mi previše kompliciramo. Duh Sveti je ključ svih čudesâ koja se događaju pred našim očima. On ima glavnu ulogu u ozdravljenjima. Naša otvorenost Duhu Svetom i uživljavanje u patnju drugoga čini da se događaju brojna ozdravljenja. Dar ozdravljanja udijeljen je svakoj osobi koja prihvaća Isusa kao svoga Spasitelja, vjerujući da je on Sin Božji. Oni koji imaju dar ozdravljanja ne smiju privlačiti ljude sebi nego Isusu. Zato često govorim ljudima da ja nisam osoba koja ozdravlja po vjeri ili molitvi nego neka gledaju u Isusa. On ozdravlja. Dakle, preko dara ozdravljanja djeluje i očituje se Duh Sveti koji ozdravlja, oslobađa od zloduhâ itd. Oni koji ozdravljaju u Ime Isusovo samo su jednostavni instrumenti vođeni od Drugoga! Bog je poput violine koja traži glazbenika da bi stvorio lijepe melodije. Važno je uočiti da u 1 Kor 12,9.28.30. Pavao triput govori o „darovima ozdravljanja“, ne o „daru ozdravljanja“. Dakle, radi se o množini. To je i logično jer kao što postoje mnoge bolesti, tako postoje i različiti darovi ozdravljanja od različitih bolesti. Netko ima dar ozdravljanja onih koji imaju problema sa zglobovima, očima ili imaju psihičke smetnje. Drugi opet imaju dar za unutarnje ozdravljenje ili bolesti srca, itd. Kod sebe sam primijetio da su po molitvi mnogi ozdravili od bolesti leđa, padavice, sluha, neplodnosti, ravnih stopala… Kao kršćani, svi možemo moliti za sebe i za druge, poglavito bolesnike. To znači da smo svi po sakramentima primili redoviti dar ozdravljanja, međutim postoji izvanredni dar ozdravljanja koji Bog daje pojedincima da bi tu službu vršili na velikim skupovima ljudi, npr. u dvoranama, na stadionima itd. Baš kao što nije isto baviti se nekim sportom rekreativno ili igrati profesionalno. Prije nego što sam za zdravlje molio na velikim susretima, nekoliko sam godina molio za pojedince i radio s malim skupinama. S vremenom su se darovi Duha Svetoga, zbog prakticiranja dara ozdravljanja umnožili. Isus se hoće poslužiti tvojim molitvama da bi ljude blagoslivljao, liječio i oslobađao. Isus hoće ozdravljati po tebi. Daj mu priliku, te će On to i učiniti. Rezultate molitve moramo ostaviti njemu, koji uvijek odgovara na naše molitve. On će ispuniti svoja obećanja odgovarajući na potrebe svoga naroda. Ne zaboravi da je Isus jedini koji ozdravlja. Mi trebamo biti kanali njegove milosti i ljubavi. Uvijek se treba usredotočiti na njega, a ne na ljude; „Jer bez mene ne možete ništa učiniti“ (Iv 5,5). Kad je netko uključen u službu ozdravljanja, treba imati svoga duhovnog vođu, biti u molitvenoj zajednici. Dobro je da svećenik zna za njega. Važnu ulogu ovdje igra dar razlučivanja duhovâ, zbog mogućih manipulacija. S druge strane treba imati na umu da se služba ozdravljanja također sastoji u tome da druge ljude dovedemo do Isusa. Kad čovjek upozna ili susretne Isusa onda će ozdraviti. To nam opet pokazuje da smo svi uključeni u tu poniznu službu ljubavi.
dr. fra Ivo Pavić, Izvor: BOOK
Preuzeto: duhovnost.savjetnikuspjeha
Preobraženje Gospodinovo
I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17,2), a “njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9,3).
Danas slavimo veoma uzvišen događaj iz Kristova javnoga života, o kojem nas izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2 Pt 1,16-19).
U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17,2), a “njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9,3).
Ostatak događaja prepustimo majstoru pera svetom Luki, neka nam ga što više dočara. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:
Pius Parsch se pita što nam blagdan Preobraženja želi reći te nabraja četiri poruke. Prva je da sa strahopočitanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. I današnji je blagdan dan koji nas podsjeća na Krista Kralja. To se očito vidi u Časoslovu Božjega naroda kad nas Crkva u antifoni pred Jutarnju poziva: “Dođite, poklonimo se Višnjem kralju Slave!”
Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo sliku i našega preobraženja, “kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suobliči slavnome tijelu svome”.
Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tom da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati – voditi duhom – da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim.
Četvrta je napokon poruka da mi imamo i sakramenat preobraženja. To je Euharistija. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u pričesti primamo “
Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života.«
Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«
Odgovori im Isus:
»Ako ja i svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo je moje istinito
jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate
ni odakle dolazim ni kamo idem.
Vi sudite po tijelu;
ja ne sudim nikoga;
no ako i sudim,
sud je moj istinit
jer nisam sam,
nego – ja i onaj koji me posla, Otac.
Ta i u vašem zakonu piše
da je svjedočanstvo dvojice istinito.
Ja svjedočim za sebe,
a svjedoči za mene i onaj
koji me posla, Otac.«
Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus:
»Niti mene poznajete niti Oca mojega.
Kad biste poznavali mene,
i Oca biste moga poznavali.«
Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
Reče im ponovno Isus:
»Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.«
Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« A Isus nastavi:
»Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
Stoga vam i rekoh:
‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.«
Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:
»Ta što da vam s početka opet zborim?
Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od njega,
to ja zborim svijetu.«
Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče:
»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sáma
jer ja uvijek činim što je njemu milo.«
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
»Ako ostanete u mojoj riječi,
uistinu, moji ste učenici;
upoznat ćete istinu
i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?«
Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.
Znam: potomstvo ste Abrahamovo,
a ipak tražite da me ubijete
jer moja riječ nema mjesta u vama.
Ja govorim što vidjeh kod Oca,
a vi činite
što čuste od svog oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus:
»Da ste djeca Abrahamova,
djela biste Abrahamova činili.
A eto, tražite da ubijete mene,
mene koji sam vam govorio istinu
što sam je od Boga čuo.
Takvo što Abraham nije učinio!
Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.«
Reče im Isus:
»Kad bi Bog bio vaš Otac,
ljubili biste mene
jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sâm od sebe došao,
nego on me posla.
Zašto moje besjede ne razumijete?
Zato što niste kadri slušati moju riječ.
Vama je otac đavao
i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše čovjekoubojica od početka
i ne stajaše u istini
jer nema istine u njemu:
kad govori laž,
od svojega govori
jer je lažac i otac laži.
A meni, jer istinu govorim,
meni ne vjerujete.
Tko će mi od vas dokazati grijeh?
Ako istinu govorim,
zašto mi ne vjerujete?
Tko je od Boga,
riječi Božje sluša;
vi zato ne slušate
jer niste od Boga.«
Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?«
Odgovori Isus:
»Ja nemam zloduha,
nego častim svoga Oca,
a vi me obeščašćujete.
No ja ne tražim svoje slave;
ima tko traži i sudi.
Zaista, zaista, kažem vam:
ako tko očuva moju riječ,
neće vidjeti smrti dovijeka.«
Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’
Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
Odgovori Isus:
»Ako ja sam sebe slavim,
slava moja nije ništa.
Ima koji me slavi – Otac moj,
a vi velite da je on vaš Bog,
no ne poznajete ga,
a ja ga znam.
Ako vam reknem da ga ne znam,
bit ću lažac jednak vama.
No znam ga
i riječ njegovu čuvam.
Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se.«
Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?«
Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Snagom Duha 