Dragi moji Hrvati, djeco moja,

Pismo Oca Jamesa Manjackala za hrvatsku 24.03.2020.

Dragi moji Hrvati, djeco Moja,

Isus zna vašu sadašnju krizu i patnje. Ne brinite se nego se čvrsto držite svoje vjere u Isusa. Sjetite se što nam je Bog rekao. “Ja sam vaš Gospodin koji vas je stvorio i otkupio, ne bojte se. Zvao sam vas imenom i vi ste moji. Kad prođete kroz vodu, ja ću biti s vama, u rijekama se nećete utopiti. Kad hodate kroz vatru, nećete se opeći, plamen vas neće progutati “(Iz 43,1-3)

Djeco Moja, vi ste narod koji je u nedavnoj prošlosti mnogo stradao, i mnogo ste patili ali dokazali ste svoju vjeru u Isusa i ljubav Božju. Hrvati su u cijelom svijetu poznati po svojoj živoj vjeri u Krista! U svim zemljama koje propovijedam poručujem ljudima “Ako želite vidjeti vjeru, idite u Hrvatsku”! Ovo je vrijeme u kojem Bog testira vašu vjeru, djeco moja. “Ispitajte se živite li u vjeri. Ispitajte sebe. Ne shvaćate li da je Isus Krist u vama? – Osim ako, naravno, ne padnete na tom ispitu” (2 Kor 13-5) Trebali biste znati da je vaš Bog Isus koji je Emmanuel – Bog s nama. Nikad te ne bi napustio ili odbacio. On hoda s tobom kamo god kreneš. On te voli i brine za tebe, i on je veliki,divni Bog koji je živ!

Morate se pokajati i vratiti se Gospodinu Isusu. Dobro znate da su se nedavno neki od vas odrekli vjere u Isusa Krista i otišli od Boga kršeći zapovijedi, posebno prvu zapovijed, prelaskom na sotonizam, masonstvo, okultne prakse, ezoteriju, new-age, štovanje drugih poganskih religija poput Hinduizma, Budizma itd. Također, u zadnje vrijeme u vašoj zemlji nije bilo djelotvornog propovijedanja Riječi Božje! Zbog toga je u Hrvatskoj bilo puno neznanja i ljudi su izgubili vjeru zbog neznanja. “Moj narod propada zbog želje za znanjem” (Hosea 4-6) Djeca se rađaju Bogu i propovijedanjem Božje riječi i Duha Svetoga. (Iv 3, 3-6)

Naš Bog je ljubav, On uvijek čini dobro i svi su njegovi planovi za naše dobro i dobrobit (Jere 29-11). Ne može činiti zlo jer je uvijek dobar i milostiv. Budući da su neki od vas otišli od Njega kroz grijehe i nevjernost, trpite sadašnje katastrofe. To je ono što se dogodilo cijelom svijetu; čovjek se puno oslanja na znanstveni napredak i bogatstvo, čovjek je zaboravio na izvor žive vode i iskopao bunare koji ne mogu zadržati vodu! (Jere 2-13) ​​Vrijeme je da se cijeli svijet vrati Isusu, izvoru žive vode. Ne treba kriviti Boga i mrmljati protiv Njega! Gospod govori tebi i cijelom svijetu ono što je govorio Izraelcima: “Kuća Izraelova kaže: ‘Gospodinov put nije pravedan!’ Je li to moj put koji nije pravedan, kućo Izraelova, ili bolje rečeno, nije li tako da vaši putevi nisu pravedni?” (Ez 18-29)

Stoga je vrijeme da ispravite svoje puteve i vratite se Njemu (Zeh 1-3). Ne budite tužni i obeshrabreni zbog toga što su crkve zatvorene i što vam je rečeno da ne idete u crkvu kako biste izbjegli kontakte i kako biste izbjegli virus. Vođe daju upute za vaše dobro. Poslušnost je uvijek bolja od žrtvovanja! I u prošlosti, kad god je bilo epidemija, događalo se isto. Hvala Bogu da sada putem interneta i drugih sadržaja poput youtubea, televizije, radija itd. možete duhovno sudjelovati u misama, klanjanju, molitvama itd. Morate znati da mise nisu zaustavljene, već oko 500 000 svećenika prinosi svete mise za vas na raznim oltarima širom svijeta. Svi svećenici u svome srcu nose ljude, ovce koje su im s ljubavlju i brigom povjerene, prinoseći mise. Morate znati i vjerovati da u atmosferi u kojoj živite i u samom zraku koji dišete postoji snaga Tijela i Krvi Kristove kroz svete mise koje se prinose u cijelom svijetu u svako doba! (Rim 3-25) Ako vjerujete i otvorite svoje srce snazi i blagoslovima prisutnosti euharistije koja vam je na raspolaganju, naći ćete ozdravljenje, oslobođenje, zaštitu i sve duhovne i materijalne blagoslove koje želite. Molite se Duhu Svetom da otvori oči vašega srca da vidite i iskusite velike blagoslove koje daje za vas svojom smrću i uskrsnućem koji se svakodnevno iznova vide na svim oltarima. (Ef 1-18, Fil 4-19)

Sjećam se dana koje sam proveo s vama prije otprilike dva desetljeća, propovijedao evanđelje u većini vaših velikih gradova i molio se s vama za vaše ozdravljenje i oslobođenje. Volim vas još uvijek, dragi Hrvati. Jako ste mi u srcu i u molitvama. Očekujem dan kada ću ponovno doći k vama propovijedati Evanđelje i vršiti službu Isusovu među vama. Svakodnevno u svojim misnim i zagovornim molitvama, upućujem posebne molitve da moji Hrvati budu zaštićeni od potresa i drugih prirodnih katastrofa i bolesti koje dolaze od bakterija i virusa, a posebno od korone u ovim danima. Moja djeco u Hrvatskoj,duhom i istinom postavljam svakoga od vas, i vaše obitelji i zemlju, u Sveto Srce Isusovo po Bezgrješnom i Suosjećajnom Srcu Marijinom, naše drage Majke, i blagoslivljam vas, ozdravljam vas, oslobađam vas, posvećujem vas, ispunjavam vas ljubavlju, mirom, radošću i milošću u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga – Amen.

Slavimo Gospodina! Fra James Manjackal, misionar svetog Franje De Sales (MSFS) i misionar milosrđa pape Franje.

Tekst lektorirala: Sonja Božić- Vodal

Izvorni tekst na engleskom jeziku, možete pronaći na internet stranici: snagomduha.wordpress.com

Snagom.duha.WordPress.com zadržava ekskluzivna prava na tekst.

Stipe Pletikosa- svjedočanstvo 2.dio

Stipe Pletikosa: Važno je svjedočiti vjeru (2. dio)
Donosimo vam svjedočanstvo vratara hrvatske nogometne reprezentacije, Stipe Pletikose.

Razgovor s nogometašem Stipom Pletikosom portal Bitno.net donosi u dva dijela. Prvi dio razgovora možete pronaći ovdje.

Supruga kao podrška u vjeri
Gospodine Pletikosa, u ovom ste razgovoru spomenuli koliko Vam je važna supruga Angela kao podrška u životu i vjeri, osobito u prijelomnom trenutku kada ste saznali za očevu bolest te utjehu i smisao pronašli u vjeri.

Mislim da žene imaju moć mijenjati nas muškarce na bolje, ali ponekad toga ni same nisu svjesne. Moja je supruga na mene imala najveći utjecaj potičući me na promjenu. Imala je dosta strpljenja i na tome sam joj zahvalan. Ona je prije mene uronila u vjeru i, otkako smo se oboje otvorili, naš brak se svakodnevno razvija i napreduje u svakom dobru.

Što smatrate važnim za očuvanje braka i uzajamni rast supružnika u njemu?

Nešto što bih izdvojio kao najvažnije u svakom braku je svakako komunikacija supružnika i međusobno prihvaćanje jedno drugoga u dobru i u zlu. Nažalost, danas se dosta ljudi “prihvaća” samo u dobru, a čim nešto krene po zlu, odmah se dižu ruke i odustaje se od braka. Brak je apsolutno velika zadaća i učinit ćemo sve da našoj djeci od samog početka usadimo ljubav prema Bogu kako bi mogli razlučivati dobro i zlo. Ljudi se godinama mijenjaju i razvijaju, te se moramo truditi prihvatiti je­dni druge takvi kakvi jesmo, a sa svetim sakramentima i zajedničkom molitvom odričemo se sebe na način da nas dvoje postajemo jedno.

Nekoliko misli o djeci i odgoju
Spomenuli ste da rado čitate Ivanovo Otkrivenje. Jesmo li svjedoci tih “posljednjih vremena” o kojima ova knjiga govori? I vide li se posljedice sve prisutnijih negativnosti koje nas okružuju sa svih strana?

Postaje li ova naša generacija svjedokom Ivanovog Otkrivenja? Zaista ne znam, ali u medijskoj kulturi u kojoj naši umovi postaju sve pasivniji i usmjereniji prema slikama (televizija, mobiteli, računala, playstation) s pravom se možemo to zapitati. Posebno su djeca osjetljiva na tu snagu slika, jer se nalaze u fazi razvoja. Obitelji, roditelji i djeca preplavljeni su tim zabavnim sadržajima i misle kako žive u svijetu koji im otvara mnoge mogućnosti. Naravno, s porastom količine dostupnih sredstava opada njihova kvaliteta, te se stvara svjetska globalna civilizacija potpuno liberalnog svjetonazora. Djeca odrastaju uz elektronsku zabavu koja je gotovo zamijenila mjesto crkve, škole i raznih igara u prirodi te na igralištima, tako da prezaposleni roditelji imaju jako malo nadzora nad slobodnim vremenom svoje djece. Sjećam se osamdesetih godina i vremena mojega odrastanja kada sam se sa svojim vršnjacima neprestano igrao na splitskim igralištima. Ona su danas gotovo prazna. Bili smo izrazito maštoviti i kreativni u pronalascima novih igara, a danas su djeca zaokupljena gomilom skupih igračaka koje predstavljaju varijante televizijskih emisija koje gledaju.

Kakvom vidite ulogu roditelja u spomenutim okolnostima?

Kao što sam spomenuo govoreći o svojim roditeljima, danas bi roditelji trebali ispunjavati potrebe svoje djece, a ne njihove želje. Međusobno bi, pak, otac i majka trebali imati zajedničko mišljenje u rješavanju problema, jer ako djeca osjete razilaženje među njima, roditeljski autoritet pada. Njihova je zadaća učiti djecu razlikovanju dobra i zla. Ne bih želio nikome dijeliti živo­tne lekcije, ovo su samo moja razmišljanja koja ću nastojati, uz pomoć supruge Angele, jednoga dana prenijeti i svojoj djeci.

Crkva i narod
Gospodine Pletikosa, kakvom smatrate ulogu Crkve i kako ocjenjujete njezino djelovanje u hrvatskom narodu?

Crkva je kroz našu povijest odigrala najbitniju ulogu u očuvanju našega identiteta i nacionalne svijesti. Mislim da je, iz iskustva pojedinca, najvažnija otvorenost Duhu i shvaćanje da je Isus onaj koji sve čini novo (usp. Otk 21,5) i koji je temelj Crkve. I mi kao narod, i Crkva u njemu, tijekom povijesti doživjeli smo iskustvo progona, križa. Činjenica je da mi kao narod sa svojim vjerskim i nacionalnim identitetom u novoj društvenoj revoluciji, koja se upravo munjevito odvija, postajemo smetnja. Crkvu se napada, optužuje za konzervativizam i staromodnost. No, smatram da se Crkva ne bi trebala nikome opravdavati, jer se zna od koga ti napadi dolaze. Ali, tko želi ići Kristovim putem, zna da će biti i optužen, odbačen, progonjen.

Spominjete našu nacionalnu svijest i identitet. Zasigurno njegovu snagu osjećate kada na nogometnom terenu predstavljate Hrvatsku i branite naše boje. Što je za Vas domoljublje?

Bez istinskih osjećaja za svoju domovinu čovjek je prazan. Nažalost, čini mi se da nam se u današnje vrijeme nameće prihvaćanje zapadnih zakona, kulture i običaja. To se provodi ne samo kod nas, nego po cijelome svijetu gdje se svjetski globalizam propagira kao spas. Mnogo je činjenica koje o tome govore, a najbolnija je ona kada se mi pred svijetom moramo “opravdavati” za Domovinski rat koji je bio najsvjetlija točka naše povijesti. Konstantno se iskrivljuje istina o Domovinskom ratu, pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu i našem vojnom vodstvu, te nam se nameće lažna krivnja. Nažalost, to uvijek dolazi od istih lica bez kojih ne može proći niti jedna televizijska emisija te niti jedne novine. Bivši komunisti pretvorili su se u zagovornike liberalnog društva i njegovih vrijednosti, a mene čudi šutnja hrvatskih intelektualaca koji kao da nemaju snage suprotstaviti im se. Dakle, opet je glavni problem u nama, tu u Hrvatskoj. No, kroz povijest smo bili i u težim vremenima.

Želite još svjedočanstava? Pridružite nam se!

Hrvati su bili jedinstveni u Domovinskom ratu, u obrani Hrvatske. Možemo li sačuvati nacionalno jedinstvo i u miru?

Naše nacionalno jedinstvo je uvijek prisutno, tako da se za nas kao narod ne bojim. Uvijek smo znali iskazati svoj nacionalni identitet kroz razne sportske utakmice; od nogometa, rukometa preko koncerata, dobrotvornih priredbi itd. Naravno, kad govorimo o nacionalnom jedinstvu, mislim na zajedništvo sa svim onim Hrvatima koji su razasuti po cijelome svijetu. Ne smijemo zaboraviti ulogu naše dijaspore u stvaranju samostalne Hrvatske. Također ne smijemo dopustiti da nam bilo tko oduzme znanje i razumijevanje naše povijesti, jer bi nam time oduzeo budućnost. Svesrdno se uzdam u Božju providnost da ćemo u budućnosti imati jedan politički mozak koji će nas povesti dalje, zašto ne i u Europsku uniju? Ali i u tu zajednicu moramo ući sa svojom tradicijom, vjerom, kulturom, identitetom i zakonima, te biti prepoznatljivi, a ne oni koji će u EU ući pokorni­čki, puzajući na koljenima.

Raste zanimanje za djelovanje Katoličke Crkve u Rusiji
Hrvatska još uvijek osjeća posljedice gotovo pola stoljeća duge vladavine komunističke ideologije. Vaša nogometna karijera odvela Vas je u strane zemlje, Ukrajinu i Rusiju, koje su također bile pod takvim teretom. Kako stanovnici tih zemalja žive danas?

Govoreći o državama gdje sam igrao i gdje igram, u Ukrajini i Rusiji, mogu reći da je Sovjetski Savez u duše tih ljudi udario snažan pečat. Ipak, uspjeli su odbaciti okove komunizma, koji je ovdje bio sto puta gori nego kod nas. O tome dovoljno govori podatak da je tijekom sedamdeset godina vladanja straha i terora ubijeno 200 tisuća pravoslavnih svećenika. No, sada možemo govoriti o prijelaznom razdoblju ovih zemalja u kojem je sve postalo dostupno. Međutim, sloboda sa sobom donosi i izazove, kao i neke zamke u koje ljudi upadaju. Ostao sam šokiran podatkom koji sam čuo u jednoj televizijskoj emisiji u Rusiji da 68% svih trudnoća završi pobačajem. Tako ih je 2002. godine bilo milijun i 800 tisuća! Osim toga, veliki problem su alkoholizam i kocka. Sve su to posljedice njihove ne tako davne prošlosti. Ruska vlada svesrdno se trudi zaustaviti sve to, jer dolazi do velikoga demografskog poremećaja. Nedavno je tako zatvorila sve kockarnice, automat klubove i kladionice u Moskvi i njezinoj okolici. Katolička Crkva postaje sve respektabilnija i od Vlade i od Pravoslavne Crkve, jer se zaista zalaže za čovjeka pomažući onima koji su upali u spomenute zamke. Uz moskovsku katedralu, gdje idem na svetu euharistiju, stalno se otvaraju centri i savjetovališta za ljude kojima je potrebna pomoć. To nailazi na dobar odjek u javnosti. Mnogobrojni su misionari, većinom iz Poljske, koji dolaze u najzabačenije dijelove Rusije naviještati Božju riječ. U knjižarama ima puno objavljenih prevedenih knjiga pape Benedikta XVI. Njihov broj mi se čini većim i od knjiga Ivana Pavla II. koji se zalagao za izgradnju katedrale u Moskvi. Ljudi u Rusiji su me jako dobro prihvatili i na tome sam im zahvalan. Kao narod imaju jednu vrlo lijepu karakteristiku, kad te prihvate, zaista te smatraju svojim do kraja života bez obzira na to što se dogodilo.

Gospodine Pletikosa, kad spominjete kraj života, jeste li ikada razmišljali o njemu?

Kraja života se zaista ne bojim. Ponekad razmišljam kako će to izgledati kada stanem lice u lice s Bogom Ocem. Krist nas poziva: “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa” (Mt 25,13). Dok živim ovaj zemaljski život, nastojat ću se osloboditi samoga sebe i prihvatiti se onakvim kakav zaista jesam. Znam da je težak put vratiti duši sjaj koji je primila po krštenju, ali nam Bog daje toliko primjera u našoj povijesti, poput sv. Pavla, u kojima je moguće i nakon učinjenih velikih grijeha predati srce Isusu otvarajući mu se i iskreno moleći za oprost. Ako čovjek u to povjeruje, ako upozna Isusa srcem i umom, onda postaje miran i prestaje se bojati smrti.

Preuzeto iz knjige: Poznati govore o Bogu i vjeri, Verbum Split. Više o knjizi može saznati na ovom linku.

Objavljeno: 9. lipnja 2012. u Svjedočanstva > Svjedočanstva > Vjera > Zanimljivi članci | Oznake: Bog, molitva, obitelj, obraćenje, Stipe Pletikosa, supruga, svjedočanstvo, vjera